Zaljubljena u Istri u Istru
Znate kako je kad ste zaljubljeni… pogled vam je malo zamućen, ali ružičaste nijanse. Sve što vam netko kaže, a da nije odobravanje vaše zaljubljenosti, odbija se od vas…
Bila sam već puno puta zaljubljena, a ponekad je taj ludi osjećaj prerastao u ljubav.
S Istrom mislim ostati u ozbiljnoj, ali razigranoj vezi. Ona je sve što trebam, i kad je sunčana i vedra pa me miluje i draška tijelo toplinom, ali zaljubljenost podivlja kad je njeno nebo puno sivih oblaka i kad me šiba i odguruje od sebe vjetrovitim rukama…a ja se vraćam i grlim ju, smiješim joj se bez prestanka, mada prestrašena. Nisam naivna, znam da život uvijek donosi i probleme, postavlja zamke…
Noću spavam s glavom u zvjezdanom nebu, sa zvečkom od krošnji stabala.
Moja Istra. Dok ju gledam, često u oku zasja kap slane radosti od pogleda na more iza zelenila, vinograda i maslinika.
Ostvarila sam veliki san i iako je dugo pripreman, naglo.
Nisu snovi uvijek tako lijepi kao dok smo ih sanjali. Ovaj san je bolji jer je moja stvarnost. Došla sam da ostanem. Uzdrhtala od te spoznaje.
Na početku smo, ja i moja Istra. Istražit ću je, dio po dio, pješke i biciklom, autom, a ona će me izazivati i tražiti da pomičem svoje granice, upoznajući nju, da upoznam neku novu sebe. Tako će moja zaljubljenost postati ljubav. Bit ću strpljiva, radoznala, i sve što sam naučila u životu, pružit ću Istri da postane još bolja, ne samo meni već i drugim zaljubljenicima. Ljubav nije sebična. Ima je za sve, ovdje u Istri.
