Hrana- čuvar zdravlja i dobrog osjećaja

Ponekad je teško pomiriti želje, ideje i mogućnosti.
Potreba da svaki dan iskoračim iz sebe same, otkrijem bolji način, dajem više od sebe sa znanjem i trudom koje rado dijelim.
Vrijeme je najvrijedniji resurs i determinira sve druge aktivnosti.
Kad razgovaram s ljudima oko sebe, vidim isti problem. Od silne želje da u jedinicu vremena strpamo što više stvari, umjesto iskoraka i napretka, tapkamo u mjestu. Kad je zdravlje u pitanju, radimo i korak unazad.
Hrana i brzina nisu prijatelji. Brzina i zdravlje također.
Dobra hrana, redovni obroci uvjet su dobrog zdravlja i dovoljne energije.
Radimo sve duže, hranimo se sve lošije, jedemo iz škarnicla zanemarujući sve druge ljudske potrebe koje dobivamo obrokom za stolom u dobrom društvu.
Opravdavamo se zauzetošću, svojim ovisničkim navikama, npr. pušenju, dajemo prednost, kako financijski, tako i vremenski.
Kultura stola još uvijek je poprilično nepoznat pojam kod nas. Tu ne mislim na posebne prilike jer sam uvjerenja da je svaki dan naših života i života nama dragih ljudi, posebna prilika kojoj trebamo pristupati s dužnom pažnjom.
Krhka smo bića, od vanjskog svijeta zaštićeni smo tijelima, svojim fizičkim oblikom koji nas nosi, sluša sve naše ideje i ispunjava namjere. Mi smo naša tijela.
Ne zaslužuju li zbog toga nešto više truda? Tijelo se čuva iznutra. Hranom, aktivnošću i većim brojem ugodnih trenutaka u danu, u odnosu na neutralne ili neugodne. Pristojan obrok za stolom je jedan dijelić mozaika.
Mi smo sve što imamo za ponuditi ovom svijetu, ukoliko smo zdravi, veća je vjerojatnost da ćemo i svijet u kojem živimo lakše popravljati. Ukoliko ne odlučujemo ispravno i na svoju dobrobit o sebi zašto mislimo da možemo odlučivati o bilo čemu drugom?